Svako veliko remek-djelo ima priču o izdržljivosti koja stoji iza njega, a sir Gligora nije iznimka. Povijest Sirane Gligora duboko je isprepletena sa životnim putom, žrtvom i nepokolebljivim duhom njezinog osnivača, Ivana Gligore, i njegove obitelji.
To je priča o sudbini koja se nije mogla izbjeći, garaži u kojoj je rođena revolucija i obitelji koja je malo mjesto Kolan upisala na globalnu gastronomsku kartu.
1. Slučajna sudbina: Nasljeđivanje ljubavi prema kršu
Ivan Gligora rođen je 1950. godine u vrijednoj, skromnoj obitelji u Kolanu na otoku Pagu – u kući koja i danas stoji odmah pokraj moderne sirane. Iako je njegov djed Frane (od milja zvan Franeša) počeo izrađivati Paški sir još davne 1918. godine, prenoseći tu strast na Ivanove roditelje, Šimuna i Evicu, mladi Ivan isprva je sanjao o drugačijem putu. Imao je izrazit talent za humanističke znanosti i književnost te se preselio u Rijeku radi srednje škole. Međutim, kada su ga financijske poteškoće prisilile da prekine školovanje, sudbina je umiješala prste.
Isječak iz novina koji je promijenio sve: Sasvim slučajno, Ivan je uočio oglas u novinama. Zagrebačka mljekara nudila je stipendije za studente mljekarske tehnologije. Ne mogavši pobjeći od obiteljskog poziva, Ivan se upisao u jedinu specijaliziranu mljekarsku školu s vlastitim pogonom za preradu u bivšoj Jugoslaviji, smještenu u Kranju u Sloveniji.
Godine 1970., kao jedini školovani mljekarski tehnolog iz priobalnog područja, poslan je na rad natrag na svoj rodni Pag.
2. Iskušenja rata i nedaća
Tražeći veće profesionalne izazove, Ivan i njegova supruga Marija preselili su se u Zadar, gdje je proveo 20 godina u Mljekari Zadar, napredujući sve do mjesta voditelja proizvodnje. Tijekom Domovinskog rata 1990-ih godina, usprkos tome što je grad bio pod svakodnevnim granatiranjem, Ivanov proizvodni tim nikada nije prestao raditi, osiguravajući građanima svježe mliječne proizvode svakog dana.
No, suri paški kamen stalno ga je zvao kući. Godine 1993. vratio se na otok sa suprugom i djecom, Marinom i Šimom. Vođeni neustrašivim kreativnim duhom, Ivan i Marija su 1994. godine donijeli hrabru i rizičnu odluku: osnovali su vlastitu obrtničku siranu pod nazivom „Sirena – mala sirana”, koja je radila izravno iz podruma i garaže njihove obiteljske kuće.
3. Proboj: Od podruma do svjetske pozornice
Godine između 1996. i 2002. bile su obilježene golemom žrtvom, oštrom konkurencijom i višestrukim rubom bankrota. Pa ipak, Ivan je znao da mu je beskompromisna kvaliteta jedino oružje.
- 2002.: Ivan je odnio Paški sir u Italiju, osvojivši prvu veliku međunarodnu nagradu za jedan hrvatski sir. Ova je iskra zapalila plamen; brend Gligora brzo je postao sinonim za vrhunsku izvrsnost.
- 2005.: Ivanu se u poslu pridružio sin Šime, odmah nakon što je diplomirao na Agronomskom fakultetu u Zagrebu (smjer mljekarstvo).
- 2009.: Obitelj je zajednički okrunila Ivanov životni rad izgradnjom potpuno novog, ultramodernog pogona u Kolanu. Sufinanciran dijelom iz pretpristupnih fondova EU-a, postao je jedna od najnaprednijih butik-sirana te veličine u svijetu.
4. Sirana Gligora danas: Globalni ambasador Paga
Nakon velike investicije 2009. godine, svijet se suočio s velikom gospodarskom krizom, no Šime je uspješno upravljao tržištem, šireći brend na međunarodnoj razini, istovremeno štiteći tradiciju čuvanu generacijama.
Danas je Sirana Gligora uspješna i strastvena obitelj profesionalaca:
- Oko 50 predanih zaposlenika, od majstora sirara do stručnih prodavača sira.
- Više od 450 tona sira proizvedenog godišnje, uključujući oko 50 tona legendarnog Paškog sira.
- Više od 200 lokalnih kooperanata, od kojih se nabavlja izvorno mlijeko s otoka Paga za Paški sir, te iz Dalmacije, Like i Korduna za ostale autohtone vrste sireva.
Iz godine u godinu, Gligora nastavlja odnositi najviša priznanja na svjetskim natjecanjima poput World Cheese Awards, ponosno vijajući zastavu Kolana i otoka Paga diljem svijeta. Kada kušate komad sira Gligora, ne kušate samo vrhunski mliječni proizvod – kušate stoljeće preživljavanja, strasti i trijumfa.
